Socijalni, religiozni i domoljubni motivi u pjesni？tvu Vinka Nikoli？a

Sa？etak Sudbinu je knji？evnika – prognanika, uz mnoge u hrvatskoj povijesti, do？ivio i Vinko Nikoli？ (1912. – 1997.), dugogodi？nji urednik (47 godina!) ？Hrvatske revije“ koja je povezivala emigraciju s domovinom i pozivala na oprost i pomirbu svih Hrvata. Pjesnik mora i kr？a, kruha i vina, samo？e i nostalgije, religioznih motiva, sje？anja na zavi？aj i ？udnje za slobodom i zajedni？tvom, Vinko Nikoli？ zaljubljenik je u hrvatsku rije？, utjelovljenjeje tragi？ne sudbine hrvatskoga naroda, ali i primjer privr？enosti i odanosti domovini. Iako su te？ina i neizvjesnost svakodnevnoga kri？a duboko utkani u Nikoli？evo stvarala？tvo, pjesnik rijetko izra？ava sumnju u Bo？je postojanje i u njegovu pomo？. Od molitvenih obiteljskih susreta do Kri？noga puta i prognani？kih dana Krist mu je stalni suputnik (i supatnik). U ？ivotnom su mu hodu dru？ice tjelesne i du？evne patnje, gor？ina, egzistencijalna zebnja, nostalgija i ？e？nja za zavi？ajem, ali i sna？no domoljublje. U svojim se zahvalnicama, pokajnicama, psalmi？kim i prozbenim pjesmama utje？e Kristu i Majci Bo？joj za pomo？. Sanja i vjeruje u povratak u Hrvatsku. Ritam njegovih pjesama nerijetko podsje？a na na？e drevne bugar？tice, a slobodni su mu stihovi misaoni, referencijalni i apelativni. Svakodnevni ？ivot i stvarala？ki opus pjesnika i kriti？ara, esejista i urednika, profesora i nakladnika V. Nikoli？a dobio je novi sadr？aj odlaskom u progonstvo, ali je, sre？om, nakon demokratskih promjena oplemenjen povratkom svojemu izvoru te su se Nikoli？eva ljubav i ？rtva, vjera i nada, bogoljublje i ？ovjekoljublje duboko ukorijenili u hrvatsku knji？evnu tradiciju