Prestanak ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog kr？enja obveze informiranja osiguratelja o bitnim okolnostima i o pove？anju rizika

Sa？etak Obvezno osiguranje od odgovornosti za ？tete uzrokovane uporabom motornog vozila propisano je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. No unato？ svojoj obvezatnosti, kojoj podlije？u vlasnici i korisnici motornih vozila, to osiguranje je ugovorne prirode. Tek sklapanjem ugovora o osiguranju nastaje osiguranje od odgovornosti. Taj ugovor je reguliran propisima Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao posebnim zakonom. No na ugovor o obveznom osiguranju primjenjuju se i neke odredbe Zakona o obveznim odnosima. Izme？u ta dva zakona postoji odre？ena nekompatibilnost, uzrokovana ？injenicom da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, u dijelu koji se odnosi na osiguranje od odgovornosti za ？tete uzrokovane uporabom motornog vozila, ima za cilj dvostruku za？titu: a) samog osiguranika/？tetnika od eventualne odgovornosti za ？tetu uzrokovanu uporabom motornog vozila tre？im osobama, i b) tre？e o？te？ene osobe, koja ima odre？ena prava temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a u okviru ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Te dvije za？tite, s gledi？ta osiguratelja, ponekad su u suprotnosti, jer drugu za？titu – za？titu tre？ih osoba, osiguratelj vrlo ？esto jam？i bez premije koja bi bila adekvatna riziku, a koju bi trebao platiti ugovaratelj osiguranja. Cilj ovoga rada jest ispitati te suprotnosti u slu？aju kr？enja obveze ugovaratelja/osiguranika na potpuno i to？no informiranja osiguratelja o va？nim okolnostima i o pove？anju rizika, predo？iti ih i predlo？iti izmjene s ciljem njihovog izbjegavanja