Bioetika i autonomija osobe s invaliditetom po na？elu supsidijarnosti

Sa？etak Osobe s invaliditetom sposobne su za zapo？ljavanje, ali ih poslodavci ne zapo？ljavaju dovoljno. Te ？injenice znatno utje？u na njihovu kvalitetu ？ivota, kao i na samopercepciju osobe. Na？elo supsidijarnosti u sklopu primijenjene bioetike mo？e izazvati pomake na dru？tvenoj razini i pomo？i u rje？avanju tog problema. Demografski su ？imbenici pora？avaju？i za kvalitetu ？ivota i rada osoba s invaliditetom. Negativni u？inci krize morala u dru？tvu upu？uju na nesklad izme？u materijalnog i duhovnog, moralnog i prevladavaju？eg vrijednosnog sustava dru？tva i poga？aju najranjivije skupine, a to su osobe s invaliditetom, i to u njihovu ？kolovanju, radu i osobnom ？ivotu. Zajedni？ka sinergija bioetike kao sveobuhvatnog teorijskog korektiva i u？inkovite prakse jest putovanje prema autonomiji osobe s invaliditetom. Javnost mora pomo？i i dopustiti osobama s invaliditetom da budu percipirane kao ravnopravni ？lanovi dru？tva. Pozitivan ishod nije ostvariv bez primjene na？ela supsidijarnosti