Ljubav Bo？ja kao odvratiteljica od zavodljivih napasti u Kani？li？evoj Svetoj Ro？aliji

Sa？etak Cilj ovoga rada jest prou？iti svrhu i funkciju alegorijske figure Ljubavi Bo？je (tako？er zvane Ljubavlju Nebeskom) u epskom religioznom spjevu Antuna Kani？li？a Sveta Ro？alija, panormitanska djevica napisanom najvjerojatnije 1759., a objavljenom posmrtno 1780. Ona se vi？estruko ukazuje Ro？aliji tijekom sveti？ina boravka na osami, u pe？ini, te je krijepi, ？titi i odvra？a od brojnih napasti (kao ？to su Paklena Napast, Ispraznost Svijeta te vila Razbluda i njen sin Ljubi？ak)poma？u？i joj da ustraje u svom pustinja？kom duhovnom rastu i nadvlada sve pote？ko？e koje je more. Kojim se retori？kim metodama i uvjeravanjem pritom slu？i kako bi privoljela Ro？aliju da joj se pokori te kakve pjesni？ke slike priziva crpe？i iz bogatog srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kolektivnog kr？？anskog imaginarija, kanim utvrditi i razlo？iti u ovom radu. Ljubav Bo？ju usto analiziram ne samo kao teolo？ki koncept, jamstvo bo？anski ure？enog svijeta i sustava vrijednosti, ve？ – ？to je mo？da bilo zanemareno u dosada？njoj knji？evnoj teoriji i kritici – prvenstveno kao emociju, i to od vrhovnoga zna？aja (Bog je ljubav, 1 Iv 4, 8; 4, 16)