STRUKTURA INTONACIJSKIH OSTVARENJA

Sa？etak Ovaj rad predstavlja pregled modela opisa intonacije s obzirom na njihovo poimanje strukture intonacijskih ostvarenja. Modeli diskretnih tonskih razina koriste sljedove samo dvaju apstraktnih tonova (H i L) za opis, pri c？emu oni mogu biti tonski naglasak ili dio tonskog naglaska, granic？ni ton ili frazni ton. Modeli intonacijskih kontura fonolos？ki bitnim smatraju samo tonska kretanja, konture i protive se njihovu ras？c？lanjivanju. Postojanje intonacijskih fonema polazna je toc？ka vec？ine modela, bez obzira na to podrazumijevaju li pod njima konture glave i jezgre ili tonske razine. Neslaganje s obzirom na znac？enje sastavnica intonacijske konture dovelo je do formiranja holistic？kog i kompozicijskog pristupa. Pobornici holistic？kog pristupa smatraju da sastavnice intonacijske konture nemaju znac？enje, nego da ga imaju samo cijele konture. Kompozicijski pristup znac？enju intonacijske konture s druge strane polazi od postojanja intonacijskih morfema i fonema, pri c？emu tonski naglasci, frazni i granic？ni tonovi tvore intonacijske morfeme, a osnovni i popratni tonovi dvotonskih naglasaka intonacijske foneme