Lutkarska postmoderna

Sa？etak Lutkarstvo se sedamdesetih godina 20. stolje？a oslobodilo prevelikog utjecaja dramskog kazali？ta i pribli？ilo se postmodernom izrazu. Poljski lutkar Jan Wikowski dvadesetak godina ranije postavio je na scenu vlastiti tekst Ginjol u Parizu u kojem je poznate teme, likove i zaplete lutkarskog tipa ginjola promatrao u drugom kontekstu. Glumac lutkar se u ovoj predstavi prvi put nalazio ispred paravana i pri？ao o povijesti ginjola te ujedno izvodio lutkarske igre koriste？i kazali？te u kazali？tu. Na tragu takva lutkarskog izraza sedamdesetih godina u Hrvatskoj nastaju lutkarski tekstovi koji sukcesivno ni？u dramske situacije, imaju vremenski i prostorni diskontinuitet i u kojima i？？ezava radnja te nema zapleta ni dramskog lika u klasi？nom smislu. Autorica odabire Bajku o kraljevim tre？njama koju je Luko Paljetak napisao po modelu nove bajkovitosti kada je radio u Kazali？tu lutaka Zadar koje je bilo pod utjecajem poljskoga lutkarstva i po mnogim osobitostima pribli？io se postmodernoj drami