？Podnijeti nepodno？ljivo“: kapitulacija Japana 1945. godine

Sa？etak Od prolje？a 1945. intenzivirale su se japanske diplomatske aktivnosti za prekid rata, vojne pripreme za odlu？uju？u bitku; ameri？ke za brzo i pobjedonosno okon？anje sukoba bezuvjetnom kapitulacijom neprijatelja te sovjetske za ？to br？i i uspje？niji ulazak u dalekoisto？ni rat. Cilj ovoga preglednog ？lanka jest razmotriti utjecaj atomskih bomba, odnosno sovjetske invazije Mand？urije, na japansku odluku o prihva？anju bezuvjetne kapitulacije u kontekstu spomenutih procesa. Pritisnut ratnom i ekonomskom realno？？u, Japan je u prolje？e 1945. bio zreo za kapitulaciju, no njegova militaristi？ka vrhu？ka tvrdoglavo je odbijala polo？iti oru？je, pripremaju？i posljednju veliku bitku. Istovremeno, japanska diplomacija poku？avala je navesti SSSR na ulogu medijatora izme？u Japana i Saveznika, a objema je stranama najmanji zajedni？ki nazivnik bio o？uvanje sovjetske neutralnosti, formalno zajam？ene Sovjetsko-japanskim sporazumom o nenapadanju. SSSR je sa svoje strane nastojao Japance zavla？iti diplomatskim procedurama ？to du？e bude mogu？e, kako bi se jedinice Crvene armije mogle ？to bolje pripremiti za napad na Mand？uriju. Amerikanci su u velja？i 1945. bili uvjereni kako za uspje？an pohod protiv Japana treba suradnja s SSSR-om, napadom na Kvantun？ku armiju u Mand？uriji pa su je i dogovorili tijekom konferencije u Jalti. Do Potsdamske konferencije situacija se promijenila i sovjetsko sudjelovanje vi？e nije bilo nu？no te su Amerikaci napravili sve ？to su mogli kako bi usporili i odgodili sovjetsko priklju？enje ratu. Jedna od poduzetih akcija bilo je i atomsko bombardiranje Hiro？ime i Nagasakija, koje nije previ？e impresioniralo japansku vrhu？ku jer to su bila samo dva od vi？e od ？ezdeset gradova uni？tenih od prolje？a 1945. godine. Kona？no, ulaskom SSSR-a u rat, japanski militaristi su napokon shvatili i prihvatili beznadnost situacije i potpomognuti ？svetom odlukom“ cara Hirohita, napokon pristali na mir