NASMIJANO BEZUMLJE U IZVANBRODSKOM DNEVNIKU SLOBODANA NOVAKA

Sa？etak U radu se nastoji pokazati kako je polazi？te Novakova romana Izvanbrodski dnevnik “izokrenuti” svijet koji po？iva na paradoksu, ？to utje？e na glavne elemente i strategije pripovijedanja. Polaze？i od te izokrenutosti, koja je uvelike odre？ena politi？ki i ideolo？ki, nastoji se pokazati da u tekstu prevladava “poreme？ena perspektiva”. Temeljna je strategija u romanu igra jezikom/rije？ima, njihovim simbolima i zna？enjima, koja povezuje radnju, kompoziciju, pripovijedanje i ozna？iteljski sloj. Ideologiji i jeziku kao njezinu glavnom upori？tu lik Magistra, kojeg naopaki svijet pretvara u ludu i izop？enika, mo？e se suprotstaviti samo “ideologijom ？utnje” (za koju znamo iz prija？njih Novakovih novela: Dalje treba misliti, Ju？ne misli, Treba umrijeti logi？no) ili taj naopaki svijet mo？e poku？ati “potkopati samim jezikom”. Kada jezik ne mo？e protuma？iti svijet, onda se gube gotovo sve njegove funkcije osim poetske. Me？utim, u ovom diskursu ironizira se ？ak i ta jezi？na funkcija. U paradigmatskoj sintagmi ？koljke koja ？umi nastoji se utjeloviti individualnost i opravdati literarnost, ali pokazuje se da i taj “zalog” umjetnosti mo？e biti u sebi podriva？ki i proturje？an. Povratkom subjekta na otok zaokru？uje se romaneskna cjelina, kao i njegov put. Igra rije？ima, paradoksima, obratima i zamjenama, kao i “te？nja za logi？nim umiranjem” “izmiruju se” na kraju tre？eg dijela romana, naslovljenog “Nekropola”, u “izjedna？avanju suprotstavljenih svjetova” i rje？avanju problema temporalnosti