Suvremeni pogledi u rinologiji 2020.godine

Sa？etak Razumijevanje etiologije i prihva？anje novih dijagnosti？kih spoznaja u rinosinusologiji proizlaze iz tehnolo？kog napretka, prije svega endoskopskih i radiolo？kih metoda (CT i NMR). Da bi endoskopski pregled nosa imao smisla, treba izuzetno dobro poznavati normalnu anatomiju nosnih ？upljina, a nalaz obvezatno zabilje？iti u ？itljivom obliku, najbolje na ra？unalu. U ovom je predavanju tek nekoliko primjera posve novih rinolo？kih dijagnoza, ali i primjera uporno, dekadama ponavljanih pogre？aka u dijagnosticiranju i navlastito opisivanju nalaza u nosu. Spomenimo samo neke koje i dan-danas ostaju nezamije？ene i od strane rinologa i radiologa: 1) Two Holes Syndrome (THS) – defekt u podru？ju fontanela na lateralnoj nosnoj stjenci – uporno pogre？no nazivan “akcesornim u？？em”; 2) “Septalne devijacije”, umjesto preciznog opisivanja iskrivljenja septuma prema ve？ dobro poznatim tipovima DEFORMACIJA (ima ih samo 6 u ？ovjeka); 3) sinusi unutar lamine perpendikularis septuma nazi, srednje nosne ？koljke ili ？ak kriste gali, koji, svaki za sebe, mogu dati klini？ke slike koje ostaju nerazja？njene (problemi njuha, frontalne glavobolje, fokaloze i sl.); 4) Cobweb rinitis kao jedan od va？nih razloga subjektivna osje？aja oslabljena nosnoga disanja; 5) povezanost dominantno nasljednih tipova deformacija nosnoga septuma (tipovi 5 i 6) s akutnim sr？anim infarktom; 6) povezanost tipa 6 s rascjepom usne i/ili nepca. 7) nalaz tipa 3 septalne deformacije u djece prije puberteta (u？estalost je te deformacije u djece prije puberteta zanemariva). Njezino postojanje, me？utim, mo？e ukazivati na odstupanja u procesu mirne, fiziolo？ke angulacije lubanjske osnovice i nastanku tzv. bazokranijskog kuta, a ovo se mo？e odraziti i na nastanak spu？tenih stopala, pa je potrebna suradnja dje？jeg ortopeda