Rana dijagnoza Alzheimerove bolesti

Sa？etak Alzheimerova bolest progresivna je degenerativna bolest sredi？njega ？iv？anog sustava i naj？e？？i uzrok demencije u osoba starijih od 65 godina, a ujedno i naj？e？？a neurodegenerativna bolest. Karakterizirana je ekstracelularnim nakupljanjem β-amiloida u mozgu, kao i nakupljanjem neurofibrilarnih snopi？a u neuronima. Biokemijski procesi koji su uklju？eni u razvoj Alzheimerove bolesti na kraju dovode do ra？irene stani？ne smrti i gubitka neurona apoptozom. Moderna klini？ka obrada bolesnika s Alzheimerovom bolesti znatno je unaprijedila mogu？nost pravodobnog postavljanja dijagnoze. Klini？ka obrada uklju？uje niz klini？kih i dijagnosti？kih postupaka poput strukturnih, funkcionalnih i molekularnih neuroslikovnih metoda te neurokognitivnog testiranja, neurofiziolo？kih metoda, genske analize ili odre？ivanja biomarkera iz cerebrospinalnog likvora. Premda je donedavno vrijedilo pravilo da se dijagnoza Alzheimerove bolesti mo？e postaviti samo post mortem, dana？nje dijagnosti？ke smjernice omogu？avaju postavljanje dijagnoze u bolesnika sa specifi？no？？u i senzitivno？？u vi？ima od 90%. Napredak u dijagnosti？kim algoritmima tako？er je omogu？io rano postavljanje dijagnoze, ？to uvelike poma？e pri daljnjem razvoju neuroprotektivne terapije i njezinu pravodobnom davanju