Analiza i usporedba distalne motorne latencije n. medianusa kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela te izbor terapijskih intervencija

Sa？etak Uvod: Sindrom karpalnog tunela ？esta je kompresivna neuropatija uzrokovana kompresijom n. medianusa u karpalnom kanalu. Prema Ameri？koj neurolo？koj akademiji postoji 10 % rizika da ？e se kod osobe tijekom ？ivota razviti sindrom karpalnog tunela. Cilj: Cilj ovog retrospektivnog istra？ivanja je prikazati uspje？nost fi zioterapije i operativne dekompresije kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela. Materijali i metode: 90 ispitanika (po 30 u svakoj skupini) zadovoljilo je kriterije uklju？enja ovog istra？ivanja. Podaci su arhive EMNG laboratorija Klini？ke bolnice ？Sveti Duh“, Zagreb. Prvu skupinu su ？inili ispitanici s urednim nalazom n. medianusa. Druga skupina ispitanika s patolo？kim nalazom n. medianusa provodila je fi zioterapiju dok je tre？oj skupini ispitanika ra？ena operativna dekompresija. Uspore？ivane su vrijednosti distalne motorne latencije i brzine provo？enja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije te prije i nakon operativne dekompresije. Rezultati: Nije prisutna statisti？ki zna？ajna razlika u drugoj skupini ispitanika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon fi zioterapije (p=0,237) kao niti u vrijednostima brzine provo？enja n. medianusa (p=296). U tre？oj skupini ispitanika prisutna je statisti？ki zna？ajna razlika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (0,0001) kao i brzine provo？enja n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (p=0,003). Zaklju？ak: Operativna dekompresija pokazala se superiornijim na？inom lije？enja sindroma karpalnog tunela nego fi zioterapija