Biskupije Gornje Dalmacije na splitskim saborima 925. i 928. godine

Sa？etak Pobjedom kralja Tomislava nad Bugarima i dobra suradnja s papom Ivanom X. (914. - 928.) i Bizantom stvorili su nove okolnosti koje su omogu？ile pristup i ure？enju crkvenoga ustroja na isto？noj obali Jadrana. Biskupi dalmatinskih gradova, na ？elu sa splitskim nadbiskupom, bojali su se da ih kralj Tomislav ne podvrgne svom hrvatskom biskupu sa sjedi？tem u Ninu, koji je do tada vr？io jurisdikciju u gotovo cijeloj hrvatskoj dr？avi. To nisu htjeli prihvatiti pa su ulo？ili mnogo truda da se samo obnovi anti？ko stanje u okviru Salonitanske metropolije. Ono im jam？i i povratak negda？njih prostora njihove jurisdikcije. Me？utim, pod udarom na？ela da se sve vrati kako je bilo prije poreme？aja crkvenog ustroja u vrijeme seobe naroda i ratova koji su uslijedili, osim Ninske biskupije na？le su se u opasnosti i jo？ neke. Na saboru 928. spomenute su tri biskupije isto？no od Splita, Stonska, Dubrova？ka i Kotorska, od kojih se, neo？ekivano, samo Stonskoj ne osporava pravo na opstojanje iako se ovom prigodom ona prvi put spominje u dokumentima. Kako je daleko ve？ega zna？enja bio spor oko Ninske biskupije, sporu u vezi biskupija ju？no od Splita na？a historiografija nije posve？ivala puno pa？nje