Kritika nekih postavki filozofije marksizma u Kvirina Vasilja

Sa？etak U ovom se ？lanku istra？uju stavovi filozofa Kvirina Vasilja (1917–2006) o marksizmu, pod ？im ovaj filozof podrazumijeva idejne, politi？ke i ekonomske sljedbenike Karla Marxa (1818–1883), socijaliste i komuniste. Ovdje se ne pretendira u potpunosti iscrpiti sve ono ？to je Vasilj pisao o tim temama jer gotovo da nema knjige, od njih 22, a da u njoj nije bar jedanput spomenut marksizam na ovaj ili onaj na？in. U prvom je dijelu ？lanka rije？ o Vasiljevoj knjizi Marksizam i kr？？anstvo (1976), koja je s druge strane ？eljezne zavjese sigurno imala svoje ？itatelje me？u hrvatskim intelektualcima u izbjegli？tvu, kao ？to su u to vrijeme svoje zna？enje – s ove strane – imala Bo？njakova, Jan？ekovi？eva, ？kvorcova ili Vere？ova djela. U drugom su dijelu obra？eni neki Vasiljevi filozofski prigovori dijalekti？kom materijalizmu, a najva？niji se odnosi na shva？anje ？ovjeka. Vasilj promatra ？ovjeka u svjetlu transcendencije, dok u shva？anju dijalekti？kog materijalizma u ？ovjeku nazire tek fizi？ko bi？e zatvoreno u puki prostorno-vremenski okvir. Vasilj ne prigovara marksizmu ？to progla？ava ？ovjeka dru？tvenim bi？em, ali nije？e da samo proizvodna sredstva bitno odre？uju ？ovjeka: ？ovjek upravlja proizvodnim sredstvima, a ne ona njime. No, ova je marksisti？ka teza urodila time da se diktatura proletarijata pretvorila u tiraniju nad-proletera. Vasilj se najmanje bavi marksisti？kim nijekanjem religije. Uvjeren je kako ono proizlazi iz na？elno pogre？nog stava o bo？anskoj zbilji koju marksisti tretiraju kao neku protivni？ku politi？ku stranku. Gotovo da je sretan zbog ？injenice da marksisti nisu izabrali neku konkretnu religiju preko koje bi posredovali svoje stavove – to bi toj religiji nanijelo veliku ？tetu. U stvarnosti, marksisti su religiju (kojoj je i ina？e neki komunalizam svojstven) s tolikom stra？？u odbacivali pa i progonili. Stoga Vasilj zaklju？uje kako marksistima i ne treba religija, jer se oni sami pona？aju kao fanati？na religija koja obo？ava svoju komunisti？ku partiju i svoga vo？u. U tre？em se dijelu ？lanka obra？uje Vasiljev stav prema marksizmu ostvarenom u obliku totalitarnoga re？ima, u kojem su kao i u drugim totalitarnim sustavima prevladali te？nja za ？a？？u, vla？？u i bogatstvom. Zaslijepljeni pojedinci na vrhu jedine stranke nisu bili u stanju prepoznati da se ljudi znatno bolje osje？aju ako sudjeluju u vlasti nego ako ‘zajedni？ki posjeduju’ proizvodna sredstva. Ti su se pojedinci pretvorili u vlastodr？ce, koji su raspolagali ne samo privatnim nego i dru？tvenim dobrom i neodgovorno osiroma？ili cijele narode. To je posve u suprotnosti s onim ？to proklamiraju: