Metafora, metonimija, frazem i eufemizam: o ？emu govorimo kada govorimo o smrti?

Sa？etak Cilj je ovoga rada istra？iti hrvatski frazeolo？ki korpus vezan uz komunikaciju o smrti i umiranju, s posebnim obzirom na njegov eufemizacijski, odnosno disfemizacijski potencijal, a potom i ispitati jesu li s formiranjem tih dviju kategorija povezani isti ili razli？iti kognitivni mehanizmi. Radna je pretpostavka autor？ ovoga rada da su eufemizmi u tom smislu ？e？？e temeljeni na metafori？kom na？elu, s obzirom na to da konceptualna metafora kao dvodomenski model omogu？uje konceptualni pomak iz traumati？ne ciljne domene tabua u kakvu ugodniju i komunikacijski prihvatljiviju iskustvenu domenu izvora, dok su disfemizmi u ve？oj mjeri vezani uz konceptualnu metonimiju koja, kao kognitivni mehanizam ？ija se izvorna i ciljna sastavnica, tj. pokreta？ i aktivna zona, zadr？avaju u okviru iste konceptualne domene, ne pru？a mogu？nost konceptualnoga ？bijega“ iz traumati？noga podru？ja, ve？ izravno imenuje neki od njegovih aspekata. Kako bi se ispitala utemeljenost takve pretpostavke, autori rada proveli su anketno ispitivanje o hrvatskome frazeolo？kom inventaru vezanom uz semanti？ko polje smrti i umiranja, a njegovi rezultati potom su obra？eni te analizirani u metodolo？kim okvirima kognitivnoga pristupa metafori i metonimiji. Pokazalo se da ne？to vi？e od polovice frazema ispitanici koriste u svrhu eufemizacije, a naj？e？？e se u tome pose？u za konceptualnom metaforom SMRT JE SAN