TU？OST PJESME (LIRIKA VESNE KRMPOTI？)

Sa？etak Rad se bavi odnosom ？udnje za transcendencijom i jezika lirike Vesne Krmpoti？ kao medija te ？udnje. U okviru rada promi？lja se utjecaj ？udnje za transcendencijom na sam pjesni？ki jezik te se postavlja pitanje ？to je, u kona？nici, (ozbiljivi) objekt pjesni？ke ？udnje. U osnovi je autori？in lirski svijet oblikovan tako da lirsko ja ？udi da mu se otkrije Tajna, da Tajna postane Znanje. Tajna se u radu tuma？i kao Drugo pjesme, (prisna) tu？ost, kao ono ？to jest, ali se ne zna ？to jest. Tajna je izvan jezika, ali djeluje na jezik, jezik je uprizoruje, ali je ne mo？e razrije？iti, ona je i u？inak jezika, u uskoj je vezi s pjesmom. Tajna se pritom ne ve？e uz znanje, ve？ uz slutnju. Za razliku od navedenog shva？anja toga pojma, u autori？inoj lirici Tajna je izjedna？ena s Glasom koji diktira Istinu. U radu se propituju posljedice takvog pristupa Tajni na lirski opus Vesne Krmpoti？ i uop？e na razumijevanje i interpretaciju lirike. Dovode？i u vezu ？udnju za transcendencijom i pjesmu, na tragu autori？ine ideje o tu？osti izvora pjesme, u rad se uvode misli zapadne filozofije (Platon, Heidegger), ？to je novina u odnosu na dosada？nje kriti？ke tekstove koji su se uglavnom osvrtali na isto？nu filozofiju. Pritom se ne izostavljaju ni suvremeni teorijski pristupi lirici i knji？evnosti (Clark, Culler, Furniss, Bath), kao svojevrsna antiteza kulturnoj tradiciji koja pjesni？ko stvaranje povezuje s pseudobo？anskom djelatno？？u