ODNOS IZME？U RIMSKE DR？AVE I KR？？ANSTVA I KLASI？NA RIMSKA JURISPRUDENCIJA

Sa？etak U radu se analizira odnos izme？u rimske dr？ave i kr？？anstva iz perspektive klasi？ne rimske jurisprudencije. Ona je nastajala otprilike u prva dva i pol stolje？a kr？？anstva, a nakon toga bila je preuzeta u zakonodavnom pothvatu cara Justinijana u 6. stolje？u, ？to joj daje dodatnu relevantnost u kontekstu odnosa izme？u rimske dr？ave i kr？？anstva. Najprije se daje op？i pregled razvoja tog odnosa s isticanjem prevrjednovanja op？eg pogleda na razloge njihova sukoba. Nakon toga analizira se klasi？na rimska jurisprudencija u trima podru？jima za koja je utvr？eno da svjedo？e o op？enitom odnosu dr？ave s religijom te, makar i posredno, s kr？？anstvom. Rije？ je o eksplikaciji koncepata javnog i sakralnog prava (ius publicum i ius sacrum) i njihovu me？usobnom odnosu, stvarnopravnoj kategoriji res divini iuris s potpodjelom na res sacrae, religiosae i sanctae po kojoj su navedene stvari bile izvan pravnog prometa, te problematikom deliktnog prava u kontekstu kr？？ana i kr？？anstva. Uz zaklju？ne napomene ukratko se problematizira pitanje prihva？anja klasi？ne jurisprudencije u kontekstu kr？？anskog carstva usprkos njezinoj vezanosti za poganske koncepte odnosa izme？u sakralne i javne, odnosno dr？avne sfere te njezinoj ulozi u progonu kr？？anstva