Epistemi？ka nepravda, autizam i pokret neuroraznolikosti

Sa？etak Znanje mo？e biti ste？eno kroz procese slu？anja ili ？itanja iskaza ostalih sudionika. U posebnom fokusu ovog rada jest kako, i posebice – kome – se pripisuje pouzdanost pri slu？anju ili ？itanju iskaza, posebice u smislu dru？tveno-epistemi？kih devijacija koje se pojavljuju u obliku epistemi？ke nepravde. Neurotipske osobe, pojedinci s tipi？nim neurolo？kim stanjima i razvojnim putevima percipiraju, pojedince s poreme？ajem spektra autizma (ASD) kao odstupanje od neuro-normativnosti, nesposobne na jednakoj osnovi pridonositi skupu epistemi？kih resursa i zajedni？kih zna？enja. Potonje se odnosi na stereotipe o nepouzdanosti svjedo？enja autisti？nih osoba o vlastitim iskustvima i uvjetima. S obzirom na to da su atipi？ni socijalni i bihevioralni uvjeti autisti？nog udjela klini？ki klasificirani kao poreme？aj, postavlja se pitanje mo？emo li opravdati neuspjeh pro？irivanja povjerenja na autisti？ne osobe