POVIJEST BEZGLAGOLSKIH RE？ENICA S DEMONSTRATIVNIM IDENTIFIKATORIMA U HRVATSKOM JEZIKU

Sa？etak U ？lanku je predstavljena korpusna, tipolo？ka i dijakronijska ra？？lamba bezglagolskih re？enica s demonstrativnim identifikatorima (prezentativima) u povijesti hrvatskoga jezika. Kao jednom od ？etiri tipa demonstrativa, prema H. Diesselu, sintakti？ki je kontekst demonstrativnih identifikatora kopularna ili bezglagolska re？enica. Funkcija im je usmjeriti sugovornikovu pozornost na pojedinosti izvanjezi？ne ili unutarjezi？ne stvarnosti. U ？lanku su predstavljene najnovije tipologije demonstrativa s osvrtom na status demonstrativih identifikatora. Nadalje, korpusnom su i povijesnom ra？？lambom predstavljene bezglagolske re？enice s demonstrativnim identifikatorima u hrvatskom jeziku: 1. se ？lovêkь 2. Evo ？ovjeka! Najve？a promjena odnosi se na pade？ imenskoga argumenta. U prvom hrvatskom knji？evnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom imenska je rije？ u nominativu (1), dok je u suvremenom hrvatskom jeziku ona naj？e？？e u genitivu (2). Osim povijesne ra？？lambe zadanih bezglagolskih re？enica, u ？lanku je provedena usporedba sa sli？nim bezglagolskim konstrukcijama u ？ijem su sastavu uzvici ili ？estice i imenski argument u nominativu, genitivu i akuzativu. Kona？no, hrvatske bezglagolske re？enice s demonstrativnim identifikatorima uspore？ene su sa sli？nim komstrukcijama u nekim slavenskim i drugim jezicima Europe