Motiv silaska u podzemlje u gr？kom i latinskom pjesni？tvu

Sa？etak Silazak u podzemlje ili katabaza mitolo？ki je, ali i knji？evni motiv prisutan u religijama i knji？evnostima mnogih naroda. U prou？avanju epske knji？evnosti katabaza se definira kao pri？a o silasku ？ive osobe koja posjeduje odre？ene kvalitete u podzemni svijet mrtvih s nekim ciljem i njezino vra？anje me？u ？ive. U ovom se radu prikazuju reprezentativni primjeri katabaze u gr？koj, rimskoj i hrvatskoj novolatinskoj knji？evnosti. Po？inje se s gr？kom epikom, odnosno 11. pjevanjem Odiseje i homerskom Himnom Demetri, a nastavlja se pri？ama o katabazi Tezeja i Piritoja i Heraklovu silasku u Had po Kerbera. U rimskoj knji？evnosti, uz najpoznatiju katabazu, Enejinu u 6. pjevanju Eneide, predstavlja se i Orfejeva katabaza u 10. pjevanju Metamorfoza te Psihina u Apulejevim Metamorfozama ili Zlatnom magarcu, te se spominje i obrada toga motiva u Apokolokintozi Seneke Mla？eg. Hrvatski humanisti？ki autor Jakov Buni？ izlo？io je Heraklovu katabazu u epiliju De raptu Cerberi, pridaju？i joj alegorijsko tuma？enje u kontekstu kr？？anske vjere. Tako？er, u radu se primjenjuje klasifikacija J. L. Calva Martineza, prema kojoj po razlogu silaska u podzemlje postoji nekromantska katabaza (npr. Odisejeva), romanti？na (npr. Orfejeva) i obijesna (npr. Heraklova) katabaza