Ona strana ogledala: odsutnosti u lancu ozna？itelja kao autoreferencijalno sredstvo

Sa？etak Glavni je cilj ovoga rada opisati i analizirati oblike i funkcije odsutnosti (praznina) u lancima ozna？itelja u izabranim proznim tekstovima 19. stolje？a. Teorijski pristup oslanja se na teoriju recepcije, bazira se na idejama Ingardena i Isera, ali ponajprije na tipologiji praznina u zna？enjskim sustavima koju je izradio Wolf (2005). Odsutnosti su u ovome radu definirane kao namjerne, bitne praznine u lancu tipi？nih (o？ekivanih) ozna？itelja, drugim rije？ima, diskurzivne su, a ne dio fabule. Stoga one tvore dio procesa pisanja podrazumijevanoga autora i podupiru primarni ili sekundarni smisao teksta. U 19. stolje？u neki se autori, u？ivaju？i u eksperimentalnoj prirodi svojih tekstova, koriste prazninama kao metafikcionalnim sredstvom upu？ivanja na mno？tvo razli？itih tema, ali i kao tehnikom mimeze psiholo？kih stanja. Romani Lewisa Carrolla o djevoj？ici Alici pru？aju neke vrlo va？ne primjere uporabe praznina koji dodaju vizualnu dimenziju pisanomu tekstu ？ime pove？avaju svoju multimodalnu vrijednost