Motiv straha i njegovi mehanizmi u hrvatskoj fantasti？noj noveli 19. stolje？a

Sa？etak Budu？i da je u svjetskoj knji？evnosti od romantizma nadalje najve？i dio fantasti？ne dionice pripovjedne knji？evnosti formiran oko ideje straha od nepoznatoga i neobja？njivoga, ovaj je prilog usmjeren na manifestacije te emocije u odabranim primjerima hrvatske fantasti？ne novele 19. stolje？a. U raspravi se problematizira i tematsko-？anrovska pripadnost kanonskih novela, i to upravo s obzirom na prisutnost motiva straha. U knji？evnostima zapadnog kruga u 19. se stolje？u poja？ano javljaju fantasti？ni pripovjedni ？anrovi kojima je motiv straha glavni narativni pokreta？, a pojedini elementi fantasti？ki intonirane knji？evnosti s obilje？jima knji？evnoga horora prisutni su i u odabranome istra？iva？kom korpusu: od romanti？arskih obilje？ja Jorgovani？eve fantastike preko premo？？ivanja realisti？ke poetike i okretanja misticizmu u Gjalskijevoj novelistici do modernisti？ke psihologizacije Mato？a i Leskovara. Iako se u tradicionalnoj hrvatskoj knji？evnoj historiografiji zadani korpus nije tuma？io kroz prizmu motiva straha, njegova prisutnost otvara niz istra？iva？kih pitanja poput, primjerice, kako se strah manifestira u pripovjednom tekstu, kojoj pripovjednoj razini emocija straha zapravo pripada, kako motiv straha sudjeluje u proizvodnji fantasti？nog i irealnog itd