Svaka majka doji svoje dite, samo ako ima mlika: kako ？itamo Zbornik za narodni ？ivot i obi？aje ju？nih Slavena

Sa？etak Etnografski zapisi s kraja 19. i po？etka 20. stolje？a, nastali u suglasju s Osnovom za sabiranje i prou？avanje gra？e o narodnom ？ivotu te objavljeni u Zborniku za narodni ？ivot i obi？aje ju？nih Slavena, nude mogu？nost razgradnje popularnog narativa o zlatnom dobu dojenja u pro？losti, prije razvoja industrije dojena？kih mlije？nih pripravaka, te podupiru razumijevanje dojenja, suprotno diskursima o njegovoj prirodnosti, kao kulturno i dru？tveno utemeljene prakse. Na temelju ？itanja spomenutih etnografskih zapisa ovaj se tekst bavi odstupanjima od norme postavljene u Osnovi, a prihva？ene i u stru？noj literaturi, po kojoj (u seoskoj sredini na prijelazu stolje？a) (svaka) majka doji svoje dijete. Tekst se tako bavi problemima vezanim za dojenje i laktaciju s kojima su se susretale majke novoro？en？adi i dojen？adi te tzv. umjetnom prehranom najmanje djece, a upu？uje i na prakse davanja djeteta na dojenje, kombiniranja ？enskog rada i brige o malome djetetu i sl. ？to sve govori i o uvjetima u kojima se dojenje odvijalo a koji su bili, za ？ene i djecu, izrazito nepovoljni. Tekst tako？er upu？uje na potencijal povezivanja uvida koje nudi Zbornik za narodni ？ivot i obi？aje sa suvremenim diskursima o dojenju