Dijalektika jedenja i govorenja u dramama Ive Bre？ana

Sa？etak S aspekta kognitivne semantike razmatraju se primjeri u Bre？anovim dramama u kojima se izravno kontrastiraju jedenje i govorenje. Rije？ je o primjerima kojima se posreduju knji？evni toposi i konvencionalni izrazi koji svoje utemeljenje imaju u konceptualnim metaforama: ideje su hrana i um je spremnik i koji su i oblik specifi？noga tematiziranja jezika u novim pu？kim komadima. Polaze？i od klasi？nih kognitivnih razmatranja (Lakoff i Johnson 1999) i Deleuzeova (2015) razmatranja dijalektike jedenja i govorenja kao odnosa unutarnjeg i vanjskog artikulira se dvojakost kulturnog modela gozbe – manifestacija razmjene ideja, svijesti i duhovnog te manifestacija hedonizma, unutarnjeg, nesvjesnog i tjelesnog – koja u Bre？anovim dramama nalazi specifi？an socijalnokriti？ki oblik