BAN I/ILI KRALJ? GLAZBENE SVE？ANOSTI U ？AST VELIKODOSTOJNIKA U ZAGREBU U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJE？A

Sa？etak U radu se na temelju izvora – u prvome redu novinskih napisa iz zagreba？ke periodike, ali i memoara i rezultata u dosada objavljenim tekstovima – opisuju i analiziraju sve？anosti i dru？tveno-umjetni？ko-politi？ki kontekst prigodom dolazaka austrijskoga cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa u Zagreb (1852., 1869. i 1895.) te do？eci prigodom dolazaka u Zagreb banova, od Josipa Jela？i？a 1848. do Karolyja Khuena-Hederváryja 1883. godine. U glazbenim sve？anostima koje te？e reprezentativnosti u relativno malenom Zagrebu sudjeluju sve raspolo？ive snage, a u nekim prigodama – kao npr. pri dolasku Franje Josipa – poja？ane i snagama izvan gradskih kapaciteta. Izvoditeljima-prido？licama to je prigoda da se poka？u, a gradu da sjajnije uzveli？a doga？aj. Sve？anosti redovito obuhva？aju tri razine: crkvenu (sve？ana misa, Te Deum), gra？ansko-aristokratsko-protokolarnu (kazali？ne i plesne sve？anosti, koncerti) te zabavu za narod (hrana, pi？e, pjesma i ples). U crkvenoj i protokolarnoj sve？anosti sudjeluju organizirani profesionalni glazbenici civili i vojnici, virtuozi, diletanti i u？enici, a u tre？oj pu？ke skupine i pojedinci. ？esto se proslave, me？utim, doga？aju istodobno i u pokrajini – i to u obje razine: prigodom proslave carskog ro？endana ili imendana i prigodom instalacije bana koji je po volji ve？ini naroda, ali i razli？itim slojevima dru？tva. Tako je Jela？i？ u？ivao nepodijeljeno priznanje i simpatiju i u vojnim i crkvenim i gra？anskim i aristokratskim krugovima, pa je njegovo imenovanje slavljeno u mnogim dijelovima Hrvatske. Na temelju opisanih primjera razvija se zaklju？ak da su i ban i kralj dobivali svoja priznanja, u ？emu je vladar bio neprikosnoven, a ban je kao obi？an smrtnik svoje slavlje morao zaslu？iti. Dvije razine glazbenih sve？anosti u okviru slavljenja visokih li？nosti u Zagrebu traju paralelno, jedna drugu ne isklju？uju, upravo zato jer je rije？ o razli？itim kategorijama odli？nika