Izme？u diskursa o prostoru i diskursa prostora: mogu？nosti lingvo-semioti？ke analize devetnaestostoljetnih tekstova o gradnji i dogradnjama Zavoda za umobolne u Stenjevcu

Sa？etak U ？lanku se iz perspektive semiotike prostora analiziraju temeljni dokumenti o osnivanju, ustroju i prostornim preinakama Zavoda za umobolne u Stenjevcu. Oslanjaju？i se na analiti？ko-diskursne modele ispituje se na？in na koji je u njima legitimiziran diskurs o prostornom ustroju stenjeve？kog Zavoda i izdvajaju tri temeljna principa (estetski, ekonomski i utilitarni) s pomo？u kojih je legitimizacija postignuta, te se identificiraju temeljni topoi i ispituje njihova argumentacija u razli？itim kontekstima. Posebno se analiziraju tekstovi u kojima razli？iti stru？njaci raspravljaju o budu？em spacijalnom ustroju Zavoda i odmjeravaju prednosti i nedostatke dvaju temeljnih modela spacijalne organizacije ludni？kih prostora u 19. stolje？u – paviljonskog i monolitnog. Rezultati analize pokazuju su da su neka od temeljnih obilje？ja diskursa o prostornom ure？enju Zavoda u Stenjevcu ekonomi？nost, povoljnost i oportunost te funkcionalnost i svrhovitost. Oni se promatraju u sprezi s kontekstom razdoblja, ponajprije s prevladavaju？im dru？tvenim vrijednostima i devetnaestostoljetnim idejama o lije？enju umobolnika