Prilog istra？ivanju kapucinskoga hospicija u Zadru

Sa？etak Nakon ？to im je venecijanski Senat 1736. godine odobrio dolazak u Zadar, kapucini su u ovome gradu, uz prekide, djelovali od 1737. godine sve do Drugoga svjetskog rata, kada je njihov hospicij ve？im dijelom razoren i nakon toga poru？en. Ga？enje i ru？enje zadarskoga hospicija ujedno je zna？ilo i njegovu marginalizaciju u istra？iva？kome smislu pa do sada njegova povijest i arhitektonske zna？ajke nisu bile predmetom zasebne povijesno-umjetni？ke analize. Nadovezuju？i se na vrijedne zapise kroni？ara crkvene i mjesne povijesti, u radu se na temelju arhivskih izvora, prije svega prijepisa katastarskih i inventarnih opisa iz 1789. godine, tlocrtnoga prikaza (1822.) i starih fotografskih snimaka daje prilog rekonstrukciji tlocrtnoga oblika, prostorne organizacije i inventara hospicija. U radu se tako？er daje pregled pastoralnoga djelovanja kapucina u Zadru i njegovoj okolici, dodatno se razja？njavaju okolnosti osnivanja njihova hospicija te njegova sudbina u vrijeme politi？ko-upravnih promjena u prvoj polovici 19. stolje？a