Antropolo？ko-kristolo？ki temelji morala Drugoga vatikanskog koncila

Sa？etak ？lanak govori o zaokretu morala Drugoga vatikanskog sabora prema antropolo？ko-kristolo？kim temeljima. Podijeljen je u tri dijela. U prvoj to？ki ukratko je prikazana antropologija morala posttridentskog i pretkoncilskog razdoblja. Nakon Tridentskog koncila, naime, naglasak je bio stavljen na odre？ivanje onoga ？to je grijeh, a gre？nik je promatran kao “slu？aj” koji je ispovjednik trebao rije？iti. Kao reakcija na ovakav manualisti？ki moral, u pretkoncilskom razdoblju pojavljuju se razli？ite struje obnove morala poku？avaju？i ？to vi？e u？i u situaciju konkretnog ？ovjeka. Druga to？ka govori o pripremi sheme za izradu dokumenta o moralu i razlogu njezina odbijanja, kao i o smjernicama obnove moralne teologije koju Drugi vatikanski koncil donosi. Tre？a to？ka pobli？e obja？njava usku poveznicu antropologije i kristologije, kao i va？nost te stvarnosti za op？i i kr？？anski moral