Psihoanaliza: volja za promjenom

Sa？etak U radu se ispituje i razmatra psihoanaliza u kontekstu njema？kog idealizma i znanosti te pozicije slobodne volje i determinizma. Govori se o daljnjim konzekvencama psihoanalize u odnosu na determinizam koji je njen sastavni dio i o njenom polo？aju u odnosu na filozofiju. Tako？er, propituju se na？ini i mogu？nosti promjene subjekta, odnosno postavke o tome kako se subjekt, prema psihoanalizi, ne ？eli promijeniti, ve？ odr？ati stanje prethodne ugode. Cilj je terapije usmjeravanje subjekta na njegovo nesvjesno, ？ime se dolazi do auto-refleksije. Znanje koje subjekt dobiva refleksijom uvijek je u fazi rekonstruiranja te se nikad ne mo？e privesti kraju i dovesti do apsolutnog znanja. Znanje i cjelokupna osobnost u konstantnoj su mijeni koja se odvija unutar subjekta, ali dijalekti？ki – u odnosu na vanjski svijet. Iz pozicije klasi？nog njema？kog idealizma razmatra se moment volje kao mogu？e po？etne to？ke slobode u promjeni subjekta, a koju psihoanaliza ne uzima u obzir