Vjera kao “znanje” o znanjima

Sa？etak Usvajaju？i op？eprihva？enu slo？enost pojmova “znanje” i “spoznaja”, autor u ovom radu pokazuje kako se ni znanje ni spoznaja ne mogu i ne smiju redukcionisti？ki poimati u smislu njihova reduciranja samo na umni i racionalni (u)vid stvarnosti. I jedna i druga stvarnost ulaze u podru？je onoga ？to ozna？ujemo kada govorimo o integralnom ljudskom iskustvu, o uva？avanju, naime, apriorne i aposteriorne interakcije spoznavaju？eg subjekta i spoznajnog/spoznatog objekta. U takvom svjetlu vjera se pokazuje kao specifi？no znanje navezano na pred-odluku, na stajali？te koje zbilju ostavlja otvorenu transcendenciji, ustvari, kona？nom smislu. Vjeru se mo？e ozna？iti kao specifi？no znanje o svim drugim znanjima, kao utemeljenje, odre？enje i kvalificiranje drugih znanja njihovom usmjereno？？u cjelini zbilje. Do takvih uvida autor dolazi analizom teorije spoznaje i ograni？enja svakoga znanja