Dijalogom prema o？uvanju klime

Sa？etak Teolo？ka refleksija se bavi pitanjem klime kao op？ega dobra i razmatra kako dijalog mo？e doprinijeti o？uvanju klime. Rad je strukturiran oko tri glavne to？ke. U prvoj to？ki rada – Posvijestiti zna？enje op？ega dobra – polazi se od pitanja koliko je u vremenu partikularizama i fragmentizacije ？ivota prisutna svijest o op？emu dobru. Sredi？nja je nakana aktualizacija op？ega dobra, na？ela ？koje ima sredi？nju i ujedinjuju？u ulogu u socijalnoj etici？ (Laudato si’, br. 156). Temeljno mjesto koje mu se pridaje proizlazi iz njegove direktne povezanosti s globalnim dru？tvom, a samim time predstavlja i ono temeljno ？to nas povezuje. U sredi？tu druge to？ke rada – Za？tita klime kao op？e dobro – nalazi se dalekose？nost posljedica klimatskih promjena koje stvaraju nove oblike nepravdi i osiroma？enja ljudi na planetarnoj razini. Tek u solidarnom i zajedni？kom opredjeljenju za siroma？ne mogu？e je poticati nove oblike zajedni？ke suradnje i organizacije. One ？e i？i u smjeru temeljitih i umre？enih interdisciplinarnih rasprava o op？em dobru kako bi se pridonijelo djelovanjima koja ？e sa？uvati ？ivot planete i omogu？iti budu？nost novim generacijama. Tre？a to？ka rada – Dijalog kao put – pokazuje da je zna？enje dijaloga danas od klju？ne va？nosti i kada se promi？lja pitanje puta do ostvarenja op？ega dobra. To je put koji cjelinu dohva？a ostvarenjem cjelovitoga razvoja svih dijelova dru？tva, te koji istovremeno obuhva？a iskorak prema okupljanju oko za？tite klime kao op？eg dobra. U tom kontekstu socijalni nauk Katoli？ke crkve, koji posjeduje interdisciplinarnu dimenziju (usp. Centesimus annus, br. 59), omogu？uje suradnju u slu？bi op？ega dobr