JUGOSLAVENSKA NARODNA ARMIJA I VJERSKE ZAJEDNICE – PRILOG ISTRA？IVANJU

Sa？etak Tema rada je odnos Jugoslavenske narodne armije (JNA) i vjerskih zajednica od kraja 1970-ih do po？etka 1990-ih godina. Poseban dio odnosi se na zbivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u zoni 32. pje？a？ke (mehanizirane) divizije, odnosno kasnijeg 32. korpusa JNA. Rad je napisan na temelju dokumenata Uprave sigurnosti i slu？be sigurnosti 32. pje？a？ke divizije, 32. korpusa i Politi？ke uprave JNA.* Odnos JNA i vjerskih zajednica nerazdvojiv je od odnosa Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) prema vjerskim zajednicama, a JNA je bila samo jedan od provoditelja njihove sigurnosne politike. Za Savez komunista vjerske zajednice su bile samo jedan dio korpusa unutarnjih neprijatelja, a susljedno tome i za JNA. Sve？enici, odnosno u？enici i studenti vjerskih ？kola od trenutka dolaska u postrojbe JNA tretirani su kao stvarna opasnost za njezin sastav. Pod motrenjem JNA bile su i vjerske zajednice u sredinama u kojima su bile smje？tene njezine postrojbe i ustanove, a to je prakti？no zna？ilo u cijeloj Jugoslaviji. Vi？e je nego o？ito da je ta djelatnost bila sustavno prenagla？avana i da nije bila opasna za JNA, odnosno postotak uo？enih slu？ajeva bio je iznimno mali. Pritom treba voditi ra？una da je rije？ o podatcima sustava koji je bio neslobodan i kojem je jedna od temeljnih zada？a bila proizvodnja i izmi？ljanje neprijatelja svih vrsta pa sukladno tome treba biti vrlo oprezan pri kori？tenju podataka koje je proizvela vojna slu？ba sigurnosti