KATOLI？KA CRKVA U BOSNI I HERCEGOVINI U DOKUMENTIMA UPRAVE DR？AVNE BEZBJEDNOSTI PEDESETIH GODINA 20. STOLJE？A

Sa？etak Komunisti？ka partija Jugoslavije smatrala je Katoli？ku crkvu svojim najve？im i najopasnijim neprijateljem. Vlast s totalitarnim ambicijama nije mogla otrpjeti postojanje organizacije koja okuplja velik dio naroda, a nije pod njezinom kontrolom. Posebno ？to je bilo potpuno jasno da najve？i dio crkvene hijerarhije tu vlast s pravom do？ivljava stranom i neprijateljskom. Analizirano razdoblje obuhva？a desetlje？e poslije masovnih ubojstava katoli？kih sve？enika i vrlo ？irokih neselektivnih represivnih mjera koje su uklju？ivale progon, oduzimanje imovine, zabrane kretanja, uhi？enja, su？enja i dugogodi？nja zatvaranja nadbiskupa, biskupa, provincijala i drugih sve？enika. Kada se vlast u？vrstila, a i me？unarodne okolnosti se ne？to promijenile, uslijedile su sofisticiranije metode represije i pritiska na Crkvu. Do？lo je do prvih slu？benih susreta, osnovana su sve？eni？ka udru？enja, koja su potakla postupak diferencijacije, odnosno podjele sve？enika na ？narodne？ i ？nenarodne？ ili dobre i lo？e – naravno gledano iz perspektive komunisti？ke vlasti. Taj proces pratile su mjere sveobuhvatne propagande i kontrole sve？enika, podmetanja, zava？anja, kompromitacije i svega onoga ？to je komunisti？koj vlasti moglo poslu？iti da oslabi Katoli？ku crkvu i smanji njezin utjecaj u dru？tvu, a prije svega u hrvatskome katoli？kom narodu. U toj borbi, uz brojne vjernike stradali su i mnogi sve？enici; jedni su izgubili ？ivote, a drugi ？du？e？. To razdoblje odnosa Crkve i dr？ave na simboli？an na？in zavr？ava smr？u kardinala Alojzija Stepinca