Apokrif Usnu？e Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj knji？evnosti (I): usporedba teksta iz Pazinskih fragmenata s gr？kim izvornikom i najstarijim slavenskim tekstovima

Sa？etak Apokrif Usnu？e Bogorodice o posljednjim danima i smrti Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj knji？evnosti sa？uvan je u ？etirima rukopisima: Pazinskim fragmentima (po？etak 14. st.), Vinodolskom zborniku (prva polovica 15. st.), Gr？kovi？evu zborniku (16. st.) i Fatevi？evu zborniku (1617.). Me？u njima se Pazinski fragmenti odlikuju po tom ？to pripadaju najstarijemu sloju hrvatskoglagoljske knji？evnosti i sadr？e najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Tekst iz Pazinskih fragmenata redigirani je prijepis staroslavenskoga prijevoda gr？koga teksta Pseudo-Ivana apostola i evan？elista, koji pripada tzv. betlehemskoj rukopisnoj predaji apokrifa. Istra？ivanje na？elā prevo？enja i jezi？na usporedba hrvatskostaroslavenskoga teksta s gr？kim tekstom u izdanju C. von Tischendorfa (Codex Ambrosianus A 60 sup., 11. st.) i F. X. Bergera (Codex Monacensis graec. 66, 16. st.; Codex Monacensis graec. 146, 11. st.) na fonolo？koj, morfolo？koj, sintakti？koj i leksi？koj razini pokazuje znatan utjecaj gr？koga jezika na najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Usporedba teksta iz Pazinskih fragmenata s tekstovima drugih slavenskih redakcija toga apokrifa – fragmentarno sa？uvanim najstarijim tekstom ruske redakcije iz zbornika Zlatostruj (12. st.), najstarijim tekstom srpske redakcije iz Mihanovi？eva homilijara (13. st.) i tekstom ruske redakcije iz Zbornika ？udovskoga manastira (14. st.) – u odnosu na gr？ki izvornik, potvr？uje arhai？nost njegova jezika, vjernost gr？komu izvorniku i jezi？nu srodnost s najstarijim slavenskim tekstovima