|
- 2017
Recepcija Jacquesa Maritaina u Hrvatskoj tijekom 20. stolje?aKeywords: Jacques Maritain, kr??anska filozofija, neotomizam, personalizam, recepcija u Hrvatskoj, Hijacint Eterovi?, ?uro Gra?anin, Ante Kusi?, Bogdan Radica, Tomo Vere? Abstract: Sa?etak U radu se prikazuje i analizira recepcija francuskog filozofa Jacquesa Maritaina (1882 – 1973) u Hrvatskoj tijekom 20. stolje?a. Prate se prijevodi njegovih ?lanaka i knjiga, ?lanci o Maritainu i njegovim djelima te utjecaj nekih Maritainovih ideja na hrvatske mislioce. Na prve odjeke njegove misli nailazimo po?etkom 1920-ih. Ve? pri prvom spomenu Maritaina 1921. godine Matija Petli? ga predstavlja kao velikog i zna?ajnog filozofa, osobito za katoli?ku misao. Maritain se u filozofskom smislu intenzivnije prihva?a tijekom 1930-tih kao najzna?ajniji neotomist i jedan od predvodnika personalisti?kog pokreta, kad dobiva epitete: ?katoli?ki vo?a u filozofskim idejama?, ?najja?i predstavnik kr??anske filozofije?, ?uva?en filozof i obra?enik?, filozofski autoritet?, ?slavni francuski filozof? i sli?no. U tome prednja?e katoli?ki ?asopisi Nova revija, ?ivot, Vrhbosna, Lu? i Duhovni ?ivot. U 1930-im pojavljuju se i prvi prijevodi njegovih djela: Religija i kultura (1935) i An?eoski nau?itelj (1936). Ovo drugo djelo pru?ilo je povod ?estokoj polemici o tomizmu kao jedinom ispravnom filozofskom katoli?kom pogledu na svijet izme?u dominikanca Hijacinta Bo?kovi?a i franjevca Karla Bali?a. Njihov sukob zasjenio je sva druga razmatranja o Maritainu, iako je bilo vrijednih prinosa, osobito u radovima ?ure Gra?anina, Stjepana Zimmermanna, Du?ana ?anka i Bogdana Radice. Nakon Drugoga svjetskog rata uslijedila je represija prema svima koji nisu prihva?ali proklamirani marksisti?ki pogled na svijet, a za takvu ideologiju Maritain je bio nepo?eljan mislilac. U ocjenama neotomizma i personalizma beogradski marksisti?ki filozofi Dragan Jeremi? i Radmila ?ajkovi? prikazuju Maritainovu misao u negativnom svjetlu, ali zna?ajnija filozofska kritika izostaje. Maritain se u poratnom dobu rijetko spominje, a iznimka su personalisti?ko-neotomisti?ki ?asopisi hrvatske emigracije, osobito Osoba i duh i Glas sv. Antuna. U njihovim ?lancima, osobito Hijacinta Eterovi?a, dominira tematika Maritainove politi?ke filozofije i filozofije prava. Slabljenjem krutog poratnog ideolo?kog stava i svojevrsnom liberalizacijom biv?e Jugoslavije u 1960-tima i na podru?ju kulture i filozofije doga?aju se ograni?eni demokratski pomaci. Sredinom 1960-ih, osobito u razdoblju Drugoga vatikanskog koncila, Maritain je sve prisutniji u o?ivljenom katoli?kom tisku, dok ga marksisti?ka misao pre?u?uje ili spominje uzgredno. Prvi sustavniji poslijeratni ?lanak o Maritainovoj misli objavljuje Andrija Bonifa?i? 1966. godine, a kasnije ga u svojim radovima izrazitije tematiziraju i spominju Tomo Vere?, Ante
|