Pulska luka, Brodogradili？te Uljanik i Arsenal za vrijeme talijanske vladavine (povodom 150. obljetnice osnivanja Arsenala u Puli 1856.-2006.)

Sa？etak Raspadom Habsbur？ke monarhije i prelaskom pod vlasti Kraljevine Italije, do？lo je do sna？nog redimenzioniranja zna？aja grada i njegove luke uslijed dubokih politi？kih, ekonomskih i strate？kih promjena koje su ga zahvatile i od kojih se uzalud poku？avao oporaviti tijekom ？itavog razdoblja talijanske vladavine. Nestali su, naime, preduvjeti i okolnosti koji su postojali u austrijsko doba. Pula je vi？e desetlje？a bila isklju？ivo vojni grad i gotovo da su se sve aktivnosti polarizirale oko Arsenla jake pomorske baze, u funkciji kojega grad se je planirao i razvijao, po？ev od sredine XIX stolje？a. Za vrijeme Italije aktivnosti vezane uz naoru？avanje i opremanje brodova koje su se ranije odvijale u Arsenalu, ve？im dijelom su ukinute ili veoma reducirane, uz postupno otpu？tanje radnika, dok je na otoku Uljaniku, nekad sastavnom dijelu Arsenala, nastalo Brodogradili？te Uljanik (Scoglio Olivi). Nakon po？etnog razdoblja s donekle pozitivnim rezultatima, od 1925. do 1930. do？ivljava nagli i neo？ekivani pad, koji je kasnije zaustavljen sredinom Tridesetih godina, a izme？u 1937. i 1939. godine prima novu snagu uslijed pove？anja narud？bi za Kraljevsku mornaricu i to za nove poslove na odr？avanju podmornica. U dvogodi？njem razdoblju 1944.1945., upravo zbog luke, koja je predstavljala temelj i pokreta？ki faktor Pule, grad je pretrpio te？ka bombardiranja kojim je bila svrha uni？titi prije svega lu？ku infratsrukturu, ？to je uglavnomk i postignuto