Reformna gibanja i starokatolicizam u Dalmaciji

Sa？etak Pojava reformnog pokreta u kontinentalnoj Hrvatskoj (1919. – 1923.) nije se ja？e odrazila na podru？ju izvan Zagreba？ke nadbiskupije. No pretpovijest pokreta vezuje se uz izdavanje knji？ice solinskog natpopa Nike Petri？a ？Rane u katoli？koj Crkvi” 1917. godine. Iako je prvo reformno gibanje zapo？elo u Splitskoj biskupiji tiskanjem ove knji？ice ono nije imalo ？ireg odjeka, zaustavilo se unutar kleri？kih krugova i brzo bilo ugu？eno od crkvenih i dr？avnih vlasti. Sam reformni pokret tako？er, osim dviju manjih iznimaka, nije ostavio traga u Dalmaciji. Od reformnih gibanja u Dalmaciji paralelno s reformnim pokretom u Zagreba？koj nadbiskupiji javio se pokret za ？narodnu Crkvu” biv？eg franjevca Bo？e Milo？evi？a. Me？utim, i taj je pokret nakon nekih manjih uspjeha preselio na podru？je sjeverozapadne Hrvatske, da bi do 1921. potpuno nestao. Neuspjeh reforme Katoli？ke Crkve u Hrvatskoj naposljetku je doveo do stvaranja Hrvatske starokatoli？ke Crkve. Za razliku od reformnog pokreta koji joj je prethodio HSC svoje je djelovanje pro？irila na podru？je Vojvodine, Bosne i Hercegovine te Dalmacije. Na podru？ju Dalmacije prve organizirane zajednice nastaju oko 1928. godine. Starokatolicizam na tome prostoru ostaje u me？uratnom razdoblju marginalna pojava, bez obzira na neke manje uspjehe u urbanim okolinama. Ovim radom ？eli se pokazati dru？tveno-povijesni kontekst zbog kojega reformni pokret i spomenuta reformna gibanja nisu uspjela na podru？ju Dalmacije niti imala ikakva ja？eg odjeka, kao i to za？to je od svih hrvatskih zemalja starokatolicizam najslabijeg uspjeha imao u Dalmaciji