Spinozina filozofija politike: pluralizam, institucijske vrline i javni moral

Sa？etak U ovom ？lanku nastojim ponuditi sa？et prikaz Spinozine filozofije politike i ocrtati mogu？nosti njezine primjene u suvremenim raspravama unutar filozofije politike i politi？ke epistemologije. Iako su Spinozini doprinosi politi？koj misli kontinuirano zasjenjivani njegovom metafizi？kom teorijom, va？no je osvijestiti intelektualnu hrabrost ulo？enu u ovu ranu artikulaciju dana？njih politi？kih truizama. Spinoza je, vo？en realizmom izvedenim iz eti？ke teorije psiholo？kog egoizma, zacrtao temelje sekularizma, artikulirao razliku izme？u dru？tvenih funkcija znanosti i religije, uspje？nost dr？ava izveo iz pouzdanih institucija i razboritih politika te odgovor na konfliktne interese – umjesto u neplodnim apelima na savr？enu racionalnost poku？ao prona？i u procedurama kanaliziranja egoisti？nih te？nji u op？e dobro. ？lanak je, radi preglednosti, podijeljen na tri poglavlja. U prvom poglavlju nastojim pokazati kako Spinoza, radi obja？njavanja logike ljudskog pona？anja u zajednici, svoju monisti？ku metafizi？ku teoriju implementira u filozofiju politike. Spinozinu filozofsku misao sa？eto smje？tam unutar intelektualne klime njegovih suvremenika, ocrtavam njegovo jedinstveno razumijevanje kontraktualizma i argumentiram u prilog njegovog metodolo？kog okvira politi？kog realizma kao optimalnog pristupa dru？tvenoj zbilji. Drugo je poglavlje posve？eno jednom od sredi？njih pitanja Spinozine filozofije politike – pluralizmu dru？tvenih vrijednosti i granicama javnog morala. Inherentno konfliktna narav dru？tvenosti ？e, unutar Spinozinog metodolo？kog okvira, pretpostavljati razli？ite kriterije za moralnu evaluaciju privatnih hijerarhija vrijednosti i javnog djelovanja primjerenog ？ivotu u zajednici. U zaklju？ku nastojim sa？eti pregledane teme i izlo？iti njihove ramifikacije za suvremene filozofske rasprave i suo？avanje s politi？kom zbiljom