Tadijanovi？eva poetizacija ratnoga djetinjstva

Sa？etak Rad analizira pjesme Tadijanovi？eva ciklusa Dani djetinstva1, zasebno objavljenoga 1937. godine. U plasti？noj evokaciji djetinjstva razabire se infantilni glas lirskoga subjekta, ali i njegov odrasli glas, koji u dje？ji jezik zaodijeva egzistencijalne spoznaje. Analiza u radu prati motive selja？ke svakodnevnice oblikovane iz dje？je perspektive, a potom dje？akovu svijest o siroma？tvu pojedinih vr？njaka i dru？tvenoj nejednakosti, prisutnoj ve？ od ？kolske dobi. Ciklus zavr？ava pjesmama koje spominju ranjenike, odlazak dje？akova oca u rat i dje？akovo pismo ocu na rati？te. Tri glavna tona, naj？e？？e isprepletena, oblikuju Tadijanovi？eve pjesme o djetinjstvu: idili？no-？aljivi, naivno-religiozni i socijalni. Ljudi i prirodne pojave prikazuju se u pokretu, a situacija kojoj je pojedina pjesma posve？ena iznosi se in medias res. Lirski subjekt govori u prezentu rabe？i mnogo elipti？nih te upitnih i uskli？nih re？enica, pa se njegove uspomene doimaju kao da su izravno povu？ene u sinkroniju. Posljednja pjesma ciklusa ima funkciju epiloga. Odrasli lirski subjekt odmi？e se od sebe nekada？njega te svoj pjesni？ki povratak u djetinjstvo obja？njava kao suprotstavljanje dje？je vedrine ratu, ubijanju i smrti