Orijentalizam i nova muzikologija

Sa？etak Cilj je ovog teksta skicirati povijest koncepta orijentalizma u polju nove muzikologije i ukazati na to da su muzikolo？ke problematizacije orijentalizma u glazbi znatno izmijenile disciplinarni profil muzikologije u smjeru interdisciplinarne ili kontekstualne muzikologije. Predstavnici nove muzikologije prepoznali su podru？je postkolonijalnih studija kao mogu？u polazi？nu to？ku novih pitanja i problema koji su se ticali odnosa izme？u glazbene, rasne, etni？ke i nacionalne drugosti te europskog kolonijalizma. Objavljivanjem teksta Ralpha P. Lockea “Constructing the Oriental ‘Other’: SaintSa？ns’s Samson et Dalila” u ？asopisu Cambridge Opera Journal 1991. godine, institucionalizirano je polje muzikolo？kog istra？ivanja elitne, kanonizirane europske glazbene tradicije sa stajali？ta postkolonijalnih studija, a koncept orijentalizma uveden je u krug objekata istra？ivanja aktualne muzikologije. Ono ？to se iskazuje kao zajedni？ki aspekt svih muzikolo？kih istra？ivanja koja doti？u pitanje glazbenih reprezentacija Orijenta jest interdisciplinarnost i kontekstualnost. Nasuprot teorijskom svo？enju slo？enih zapadnoeuropskih dru？tvenih glazbenih praksi na idealnost autonomnoga glazbenog djela namijenjenog bezinteresnom estetskom u？ivanju, i feministi？ka muzikologija i postkolonijalna muzikologija predlo？ile su poststrukturalisti？ke analiti？ke modele teksta i diskursa te afirmirale zanimanje za kontekst glazbenog djela. Time je aktualizirana muzikologija kao disciplina koja autokriti？ki pristupa zapadnoeuropskoj profesionalnoj skladateljskoj praksi time ？to je/sebe vidi kao tek jednu od mogu？ih povijesnih formacija kulture/znanja u kojima su vidljivi rascjepi, sukobi i te？nje za predo？avanjem (zapadno)europske kapitalisti？ke, patrijarhalne politike kao univerzalne ekonomske, politi？ke i kulturalne mo？i