ARHITEKTONSKI TRI-K: KOMUNIKACIJA, KONTINUITET, KONTEKST

Sa？etak Definirati arhitekturu ？ini se te？kim, a ？esto i uzaludnim poslom. Unato？ tome, ne smijemo odustati od njezinog ustrajnog obja？njavanja i novog razumijevanja. Danas, kad je arhitektura silovito zakora？ila u medijski prostor, a onda se i sama promovirala u autenti？ni komunikacijski medij, govoriti o arhitekturi jednako je va？no kao i govoriti arhitekturom. U ovoj prigodi, otvaramo razgovor o arhitekturi kroz diskurs hrvatske nacionalne kulture, njezine povijesti, sada？njosti i budu？nosti. Pitamo se, mo？e li ta mala ali osebujna kultura, ？iju klju？nu sastavnicu ？ine upravo ba？tinjene urbanisti？ke i arhitektonske vrijednosti, a nadasve zadivljuju？a kultura krajolika, najprije uspje？no premostiti provaliju diskontinuiteta, a potom i odoljeti osmotskom tlaku globalizma i kulturnog imperijalizma. Kako se boriti za kulturni, pa tako i za arhitektonski identitet u vremenu komunikacijske revolucije koja je proizvela planetarnu prostorno-vremensku konvergenciju, ili, kako se to ka？e, ”sa？imanje Svijeta？, i privid o njegovom svakodnevnom ”smanjenju”. Ovim razmatranjem ？eli se prona？i odgovor na pitanje ima li ikakvog smisla opirati se neumitnom civilizacijskom zbli？enju i poistovje？enju? Mo？emo li, i smijemo li, unato？ svemu, tvrdokorno ustrajati na vlastitom kulturnom identitetu, pogotovo onom koji bi mogla, ili morala, nositi i promicati arhitektura