|
- 2009
Krizno komuniciranje i mediji: izvje?tavanje tiska o minskim nesre?amaKeywords: krizno komuniciranje, minski problem, mediji, minske nesre?e, izvori informacija, slu?be za odnose s javno??u Abstract: Sa?etak Minski problem u Republici Hrvatskoj je kriza fizi?ke naravi koja zahtjeva komuniciranje prema razli?itim javnostima. Zbog ljudskih i gospodarskih gubitaka u mnogobrojnim dramati?nim incidentima nakon Domovinskoga rata, a i prije toga, minske nesre?e, prema definicijama teorije kriznog komuniciranja (Banks, 2005) poprimaju razmjere dru?tvene i gospodarske katastrofe. Kada se dogodi minska nesre?a izvje?tavanje je izuzetno va?an eti?ki, moralni i dru?tveni problem s aspekta struke koja organizira protuminsko djelovanje i s aspekta novinara. U tome iznimno veliku ulogu imaju slu?be za odnose s javno??u, ali bi njihov rad, da bi mediji u?inkovito obavljali svoju dru?tvenu odgovornost morao biti kontinuiran kako za vrijeme krize, tako i prije i poslije (Novak, 2001). Ovaj rad donosi kvantitativnu analizu ?lanaka o minskim nesre?ama koji su objavljeni u dnevnim novi-nama u razdoblju od po?etka 2007. do kraja 2008. godine, njih n=85. Analizom su obuhva?ene novine prema nacionalnom i regionalnom dosegu, ukupno 4 s nacio?nalnim i 6 s regionalnim. Cilj istra?ivanja je bio prikupiti podatke o na?inu na koji se prati minski problem, a na temelju trajnosti zanimanja, za temu, opremljenosti ?lanaka, kori?tenju izvora i navo?enju imena ?rtava. Svrha je da se time pridonese kreiranju slu?be za odnose s javno??u u komuniciranju s medijima u kriznim situacijama na primjeru minskih nesre?a. Rezultati analize pokazali su da se izvje?tavanje o minskim nesre?ama vezuje uz incident, traje jedna ili dva dana, a nakon toga zanimanje za doga?aj i minski problem opada. Oko polovica svih napisa ne navodi izvor informacija ili je izvor anoniman. Grafi?ka oprema je skromna i neatraktivna i uglavnom se odnosi na op?enite fotografije s mjesta minske nesre?e. Identitet minske ?rtve se naj?e??e otkriva. Na temelju istra?ivanja se zaklju?uje da je potrebno organizirano i stru?no ja?anje suradnje izme?u struke koja se bavi protuminskim djelovanjem i medija kako bi se omogu?ilo u?inkovitije ?irenje i dostupnost razli?itih sadr?aja, a ne samo rutinsko izvje?tavanje o nesre?i. To bi se pozitivno odrazilo na komunikacijske vrijednosti tiska u promociji sigurnog pona??anja u okru?enju zaga?enom minama
|