|
- 2017
PRAVO NA SAMOODRE?ENJE NARODA U SVJETLU ME?UNARODNOPRAVNIH PITANJA I DISOLUCIJE SFRJDOI: 10.32728/studpol/2017.06.01.03 Keywords: pravo na samoodre?enje naroda, raspad SFRJ, uti possidetis i secesija, politi?ka filozofija Abstract: Sa?etak Pravo na samoodre?enje naroda jedno je od najspornijih pojmova u me?unarodnome javnom pravu. Jednako tako, taj je pojam ne samo pravni ve? i filozofski, politolo?ki, sociolo?ki i povla?i za sobom razna pitanja i reperkusije. Zbog toga se njegovoj analizi treba pristupiti detaljno, postupno i interdisciplinarno kako bi se sagledali razni va?ni aspekti toga pojma koji dovode do odgovora na pitanje je li samoodre?enje naroda princip ili pravo i koga se ti?e, je li to pravo jus cogens de facto i de iure ili je uvjetovano i ograni?eno drugim pravilima suvremenoga me?unarodnopravog poretka. Tu se prije svega misli na kogentnu zabranu naru?avanja teritorijalnoga integriteta postoje?ih dr?ava te ugro?avanja me?unarodnoga mira i stabilnosti proklamiranih jo? u Povelji Ujedinjenih naroda. To povla?i za sobom razmatranje na?ela uti possidetis i njegovih korijena i obveznosti primjene, jednako kao i secesije kao naj?e??e posljedice afirmativnoga ostvarivanja prava na samoodre?enje naroda. Tako?er se na to nadovezuje i pitanje disolucije dr?ava, naj?e??e federalnih, za koju se treba proanalizirati ima li ona materijalne razlike s obzirom na secesiju koja tako?er nije izrijekom ni dopu?tena ni zabranjena. Autor sve te povezane pojave i pojmove interpretira kroz nama najbli?e poznat slu?aj, i dalje nedavnoga, raspada biv?e Jugoslavije koja je bila moderni presedan za federalne dr?ave, a ima odjeka i u aktualnim zbivanjima poput onih u Ukrajini i ?panjolskoj. Da bi se imao jo? potpuniji dojam o povezanosti prava, politike i raznih interesa, progovara se i o konstitutivnosti naroda, manjinama i njihovim pravima na osnovi raznih dokumenata i mi?ljenja teoreti?ara te i o dr?avotvornosti i dr?avnom priznanju za koje jednako tako nema konsenzusa o tome je li ono konstitutivni ili deklaratorni akt tre?ih dr?ava i me?unarodne zajednice. Da bi se izbjegao najgori mogu?i scenarij, a to je onaj prihva?anja pravnoga ?statusa quo“, treba kroz otvoreno raspravljanje i davanje prijedloga de lege ferenda precizirati pravnu problematiku kako se ne bi politi?kim i javnim diverzijama ili distrakcijama prikrivali interesi koji su ili suprotni duhu Ujedinjenih naroda ili su, s druge strane, legitimno suprotstavljeni jedni drugima
|