INDIVIDUALNA VI？EJEZI？NOST U KONTEKSTU HRVATSKOGA OBRAZOVNOG SUSTAVA

Sa？etak Individualna vi？ejezi？nost definira se prvenstveno s obzirom na raslojenost verbalnoga repertoara pojedinca (Banjav？i？, Erdeljac, 2009, 18). Tako K？nigs (2000 u Neuner, 2004, 15) razlikuje tri vrste individualne vi？ejezi？nosti: retrospektivnu vi？ejezi？nost (engl. retrospective plurilingualism), koja se odnosi na dvojezi？ne govornike koji dolaskom na nastavu ve？ posjeduju znanje u drugome jeziku (J2 znanje), odnosno znanje jezika koji je i predmet nastave i prema tome su u prednosti naspram ostalih u？enika; retrospektivno-prospektivnu vi？ejezi？nost (engl. retrospective – prospective plurilingualism), koja podrazumijeva vi？ejezi？ne govornike koji su dolaskom na nastavu u prednosti naspram ostalih u？enika u inojezi？nome znanju, no niti jedan od njihovih jezika nije predmet nastave, ve？ daljnjim u？enjem tre？ega ili dodatnoga jezika razvijaju svoju vi？ejezi？nost, i prospektivnu vi？ejezi？nost (engl. prospective plurilingualism), specifi？nu za u？enike koji su dolaskom na nastavu jednojezi？ni govornici i svoju vi？ejezi？nost razvijaju u？enjem ponajprije prvoga stranog jezika u ？koli. Posljednja vrsta vi？ejezi？nosti, odnosno prospektivna vi？ejezi？nost, karakteristi？na je za ve？inu europskih ？kola, a tako i Hrvatsku, gdje se polaskom u ？kolu ve？ina u？enika po prvi puta susre？e s u？enjem jednoga ili vi？e stranih jezika te svoju vi？ejezi？nost razvijaju u？enjem ponajprije prvoga stranog jezika u ？koli. Nova perspektiva obrazovanja glede u？enja stranih jezika u Hrvatskoj zapo？inje uvo？enjem barem jednoga stranog jezika kao obaveznoga nastavnog predmeta u osnovne ？kole 2003. godine, a u ostalim ciklusima obrazovanja i drugih stranih jezika. Prema ZEROJ-u (Zajedni？kom europskom referentnom okviru za jezike, 2005, 4) vi？ejezi？ni pristup podrazumijeva stvaranje zajedni？ke komunikacijske kompetencije svih jezika koje u？enik poznaje i kojoj pridonose znanje i iskustvo svih njegovih jezika, a u kojoj se svi jezici me？usobno isprepli？u. To svakako uklju？uje povezivanje materinskoga jezika, prvoga stranog jezika i ostalih dodatnih jezika koje u？enik u？i, bilo konsekutivnim slijedom ili paralelno. Stoga se i cilj jezi？noga obrazovanja mijenja i ne obuhva？a vi？e ovladavanje jednim ili dvama, ？ak i trima jezicima zasebno, ？to dovodi k te？nji idealnoga izvornog govornika, ve？ stvaranje jezi？noga repertoara u kojem sve jezi？ne sposobnosti dolaze do izra？aja. U takvome slu？aju ponuda stranih jezika u obrazovnim ustanovama mora biti raznolika, a u？enicima se mora pru？iti mogu？nost razvijanja vi？ejezi？ne kompetencije. Cilj ovoga rada je dati teorijski prikaz individualne