%0 Journal Article
%T ¡°Mlin, £¿ito, bra£¿no i mekinje¡±: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika
%A Pand£¿i£¿
%A Zvonko
%J -
%D 2018
%X Sa£¿etak U ovom se prilogu raspravlja o povijesnim po£¿etcima svjesno planiranoga normiranja hrvatskoga jezika na osnovi najbolje razumljivoga i naj£¿ire govorenoga £¿tokavskoga dijalekta (status and corpus planning hrvatskoga jezika). To se dogodilo slijedom odluka Tridentskoga sabora (1545.-1563.), kada su kao prototipovi uvedene revidirane latinske liturgijske i paraliturgijske knjige za op£¿u Crkvu, pa su stoga morali biti tiskani i najnu£¿niji priru£¿nici za katolike u Iliriku na njihovu jeziku, prije svega katekizmi i lekcionari, a potom £¿asoslov i propovijedi, tim prije £¿to je uskoro (1582.) bio uveden i novi, gregorijanski kalendar. Potraga za jednim op£¿im jezikom (lingua generalis) bila je i zbog toga nu£¿na jer su ¨C sli£¿no situacijama po cijelom svijetu gdje su djelovali katoli£¿ki misionari ¨C brojni dijalekti morali biti ¡°natkriveni¡± jednim zajedni£¿kim knji£¿evnim jezikom, pa je misionarska lingvistika, a naravno i skupo£¿a tiska u ono vrijeme, i onako tra£¿ila, gdje god je postojala relativna srodnost i razumljivost dijalekata, jedinstvenu jezi£¿nu i pravopisnu normu u tiskovinama. Kompleksni dijalektolo£¿ki zemljovid u Iliriku uvelike je strukturalno nalikovao onomu u Italiji, zbog £¿ega su tada£¿nji Hrvati zadu£¿eni za tra£¿enje jezi£¿noga rje£¿enja ¨C £¿to je dosada ostalo neopa£¿eno ¨C slijedili teorijski pristup i prakti£¿na rje£¿enja koja je ve£¿ nudila Accademia della Crusca (1583.) pri stvaranju op£¿ega knji£¿evnoga jezika u Italiji, koja su potom bri£¿no studirali i kopirali. Prvi su se hrvatski rje£¿nici, kao i brojna druga djela, stoga orijentirali, kako autor to ovdje dokumentira, prema jezi£¿nom idealu Akademije Crusca (najljep£¿i dijalekt, ¡°prosijani¡±, tj. £¿isti rje£¿nik/jezik), odnosno prema poznatoj normi ostvarenoj u njezinu Vocabolariju (1612.). Prvi moderni rje£¿nik hrvatskoga jezika (Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, Ancona, 1649./1651.) slijedio je stoga na osnovi brojnih dotada objavljenih i rukopisnih hrvatskih djela kao i ¡°najljep£¿ega dijalekta¡± ne samo izrijekom na£¿elo Akademije Crusca, nego je najkasnije s njime odre£¿en status i usmjeren korpus hrvatskoga knji£¿evnoga jezika (status and corpus planning), dakle skoro na isti na£¿in kako je to u slu£¿aju talijanskoga jezika postigao Vocabolario degli Accademici della Crusca (1612.). Zajedno s brojnim ve£¿ objavljenim djelima za op£¿u uporabu, prvom hrvatskom gramatikom, a i kasnijom leksikografijom koja je slijedila ve£¿ trasirani put, daljnje natkrivanje (¨¹berdachung), odnosno ujedinjenje svih hrvatskih dijalekata (unio dialectorum) pri stvaranju jednoga op£¿ega knji£¿evnoga hrvatskoga jezika na osnovi
%K Accademia della Crusca
%K misionarska lingvistika
%K normiranje hrvatskoga jezika
%K jezi£¿ni purizam
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=326817