%0 Journal Article
%T Ograni£żenje regulacijske funkcije dr£żave putem me£żunarodnih investicijskih ugovora
%A Muharemovi£ż
%A Mahir
%J -
%D 2019
%R 10.31141/zrpfs.2019.56.133.719
%X Sa£żetak Proces globalizacije stavlja dr£żave, pa time i njihove uprave, pred nove izazove, koji se jedino mogu savladati me£żusobnom saradnjom dr£żava i drugih subjekata me£żunarodnog prava. Me£żuovisnost navedenih subjekata u globalnoj ekonomskoj utrci i borba za investicijama proizvela je i nove oblike upravne regulacije, prije svega, pojavom me£żudr£żavnih bilateralnih i multilateralnih investicijskih ugovora, koji u bitnome uti£żu na upravno-pravnu sferu dr£żava, tj. ograni£żavaju kako po obimu tako i po kvalitetu regulacijske mogu£żnosti dr£żava. Ipak, ne mo£że se zanemariti £żinjenica da dr£żave i dalje predstavljaju personifikaciju mo£żi i vlasti. Sa druge strane, ograni£żenja dr£żave da autonomno donosi odluke u korist javnog interesa posebno su vidljiva kod me£żunarodnih investicijskih ugovora. Uvo£żenjem me£żunarodnih arbitra£ża za rje£żavanje investicijskih sporova, kao me£żunarodnim tijelima, omogu£żava se istima da prilikom dono£żenja odluka ocjenjuju cjelishodnost propisa kojima dr£żava nastoji da za£żtiti javni interes. Me£żunarodne investicijske arbitra£że, za razliku od ranijih me£żunarodnih tribunala i sudova, imaju ulogu kvazi-zakonodavca, a ta uloga je im omogu£żena zbog £żiroko i neprecizno formulisanih odredbi investicionih ugovora, koje dozvoljavaju arbitra£żama veliki prostor za tuma£żenje i diskrecionu ocjenu. Sve to dovodi ozbiljno u pitanje regulacijske kapacitete dr£żave
%K suverenitet
%K regulacija
%K dr£żava
%K me£żunarodni investicijski ugovori
%K me£żunarodne investicijske arbitra£że
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=328947