%0 Journal Article
%T INDIVIDUALNA VI£¿EJEZI£¿NOST U KONTEKSTU HRVATSKOGA OBRAZOVNOG SUSTAVA
%A Jaji£¿ Novogradec
%A Marina
%J -
%D 2017
%R 10.32728/studpol/2017.06.01.02
%X Sa£¿etak Individualna vi£¿ejezi£¿nost definira se prvenstveno s obzirom na raslojenost verbalnoga repertoara pojedinca (Banjav£¿i£¿, Erdeljac, 2009, 18). Tako K£¿nigs (2000 u Neuner, 2004, 15) razlikuje tri vrste individualne vi£¿ejezi£¿nosti: retrospektivnu vi£¿ejezi£¿nost (engl. retrospective plurilingualism), koja se odnosi na dvojezi£¿ne govornike koji dolaskom na nastavu ve£¿ posjeduju znanje u drugome jeziku (J2 znanje), odnosno znanje jezika koji je i predmet nastave i prema tome su u prednosti naspram ostalih u£¿enika; retrospektivno-prospektivnu vi£¿ejezi£¿nost (engl. retrospective ¨C prospective plurilingualism), koja podrazumijeva vi£¿ejezi£¿ne govornike koji su dolaskom na nastavu u prednosti naspram ostalih u£¿enika u inojezi£¿nome znanju, no niti jedan od njihovih jezika nije predmet nastave, ve£¿ daljnjim u£¿enjem tre£¿ega ili dodatnoga jezika razvijaju svoju vi£¿ejezi£¿nost, i prospektivnu vi£¿ejezi£¿nost (engl. prospective plurilingualism), specifi£¿nu za u£¿enike koji su dolaskom na nastavu jednojezi£¿ni govornici i svoju vi£¿ejezi£¿nost razvijaju u£¿enjem ponajprije prvoga stranog jezika u £¿koli. Posljednja vrsta vi£¿ejezi£¿nosti, odnosno prospektivna vi£¿ejezi£¿nost, karakteristi£¿na je za ve£¿inu europskih £¿kola, a tako i Hrvatsku, gdje se polaskom u £¿kolu ve£¿ina u£¿enika po prvi puta susre£¿e s u£¿enjem jednoga ili vi£¿e stranih jezika te svoju vi£¿ejezi£¿nost razvijaju u£¿enjem ponajprije prvoga stranog jezika u £¿koli. Nova perspektiva obrazovanja glede u£¿enja stranih jezika u Hrvatskoj zapo£¿inje uvo£¿enjem barem jednoga stranog jezika kao obaveznoga nastavnog predmeta u osnovne £¿kole 2003. godine, a u ostalim ciklusima obrazovanja i drugih stranih jezika. Prema ZEROJ-u (Zajedni£¿kom europskom referentnom okviru za jezike, 2005, 4) vi£¿ejezi£¿ni pristup podrazumijeva stvaranje zajedni£¿ke komunikacijske kompetencije svih jezika koje u£¿enik poznaje i kojoj pridonose znanje i iskustvo svih njegovih jezika, a u kojoj se svi jezici me£¿usobno isprepli£¿u. To svakako uklju£¿uje povezivanje materinskoga jezika, prvoga stranog jezika i ostalih dodatnih jezika koje u£¿enik u£¿i, bilo konsekutivnim slijedom ili paralelno. Stoga se i cilj jezi£¿noga obrazovanja mijenja i ne obuhva£¿a vi£¿e ovladavanje jednim ili dvama, £¿ak i trima jezicima zasebno, £¿to dovodi k te£¿nji idealnoga izvornog govornika, ve£¿ stvaranje jezi£¿noga repertoara u kojem sve jezi£¿ne sposobnosti dolaze do izra£¿aja. U takvome slu£¿aju ponuda stranih jezika u obrazovnim ustanovama mora biti raznolika, a u£¿enicima se mora pru£¿iti mogu£¿nost razvijanja vi£¿ejezi£¿ne kompetencije. Cilj ovoga rada je dati teorijski prikaz individualne
%K individualna vi£¿ejezi£¿nost
%K hrvatski obrazovni sustav
%K kurikulumi
%K materinski jezik
%K strani jezici
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=292359