%0 Journal Article
%T O ma£¿kama i ljudima: tri semioti£¿ka gledanja filma Le Chat
%A Sablji£¿ Vujica
%A Jela
%J -
%D 2016
%X Sa£¿etak Ma£¿ka je bi£¿e poezije. £¿Mo£¿na i blaga, sa zjenicama nalik zvijezdama¡° (Baudelaire), ona se najradije izle£¿ava i sanjari u sjeni soneta aleksandrinca. Ma£¿ka je bi£¿e metafore, £¿hotimi£¿na dvosmislenost¡° (Jakobson, Levi-Strauss). Upravo zato u prozi kao dominantno metonimijskome mediju za nju nema mjesta, osim u slu£¿bi demonske perifraze (Poeov Crni ma£¿ak) ili sentimentalne u flmu (Doru£¿ak kod Ti£¿anyja). U ovome radu bit £¿e rije£¿ o jednome sasvim obi£¿nome ma£¿ku Greferu (an unremarkable cat, kako ga opisuje Roger Ebert), no, ipak, klju£¿nome protagonistu francuskoge flma Le Chat (1971.), snimljenoga prema £¿non Maigret¡° romanu Georgesa Simenona. Rad £¿e se baviti semioti£¿kom analizom jedinstvene autorske strategije prevladavanja ikoni£¿kih ograni£¿enja flmskoga jezika: sve dok je ritualna ozna£¿iteljska praksa sku£¿ena u patolo£¿koj intimi dvoje ljubavnika (Simone Signoret i Jean Gabin) za nju nema referentnoga uto£¿i£¿ta, no impostacijom bi£¿a metafore kao dinami£¿koga znaka metonimijska praksa se osloba£¿a stege praznoga ponavljanja i postaje smislotvorna. Na taj na£¿in jedan sasvim obi£¿an ma£¿ak postaje i simbol i stvarnost, i sredstvo i pokreta£¿ zna£¿enjske emancipacije, samo bi£¿e ljudske tragedije
%K le chat
%K neiznimna ma£¿ka
%K ma£¿ka
%K ma£¿ak
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=275558