%0 Journal Article
%T Barok kao kulturolo£¿ki koncept
%A £¿irca
%A Alen Albin
%J -
%D 2019
%R 10.29162/ANAFORA.v6i1.10
%X Sa£¿etak Nakon £¿to je Heinrich W£¿lfflin uveo pojam baroka u povijest umjetnosti, taj se izraz brzo pro£¿irio na sva podru£¿ja humanistike, nalaze£¿i svoje mjesto i u znanosti o knji£¿evnosti. Usporedno s takvim, u osnovi historijskim razumijevanjem, od Nietzscheova se doba razvijalo i transhistorijsko shva£¿anje baroka kao dekadentnog stila koji se mo£¿e javiti u svakoj epohi. U posljednjih nekoliko desetlje£¿a knji£¿evna teorija izrodila je i pojam £¿neobaroka¡°, kako bi razjasnila konstrukciju alternativnih povijesti modernosti, imunih na esencijalisti£¿ku logiku suvremenog kapitalizma. U £¿lanku se, nadalje, oslanjam na £¿heterolo£¿ku¡° interpretaciju modernosti kakvu je razvio francuski teoreti£¿ar Michel de Certeau. On je u djelu La Fable mystique (1982) ustvrdio da u baroknoj misti£¿koj knji£¿evnosti odlu£¿uju£¿a uloga ne pripada radikalnom prijelomu sa srednjim vijekom, ve£¿ da je rije£¿ o novom na£¿inu uporabe (re-employment) postoje£¿ih diskursa, koji izbjegavaju svako zatvaranje u okvire institucije. Uvjet mogu£¿nosti takvih diskurzivnih strategija je poseban odnos prema radikalnoj drugosti. Iz takvog odnosa ne nastaje stabilni kartezijanski subjektivitet, ve£¿ subjekt koji biva za drugog/Drugoga. Pretpostavka da je misti£¿na knji£¿evnost simptom modernosti kao takve utire put uvidu u izvorni, £¿atopi£¿ni¡° prostor, koji nadilazi puke dru£¿tvene i politi£¿ke projekte emancipacije. Tu je rije£¿ o svojevrsnom transcendentalnom razumijevanju modernosti kao uvjeta mogu£¿nosti onog modela subjektivnosti, diskurzivnosti i prakse koji je svagda usmjeren ka jednoj heterolo£¿koj etici
%K barok
%K neobarok
%K modernost
%K alteritet
%K Michel de Certeau
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=323500