%0 Journal Article
%T Putovanje kao alegorija u prozi o Drugome svjetskom ratu
%A Czerwi¨½ski
%A Maciej
%J -
%D 2017
%X Sa£¿etak Svaki ideolo£¿ki projekt ima svoj vokabular i svoje temeljne metafore jer se upravo u jeziku, i preko jezika, posreduje svjetonazor. Kanonske vizije svih ideologija dobivaju na taj na£¿in svoju reprezentaciju koja im omogu£¿ava afirmaciju nekog svjetonazorski uvjetovanog uvjerenja. U ovom prilogu £¿elim pokazati kako se u romanima o Drugome svjetskom ratu prikazuju put i putovanje protagonista, napose partizana, kroz prostor i kroz vrijeme. Smatram da je uvjerenje o ispravnom putovanju prema zadanom cilju alegorija dogmatske vjere u komunizam, da se lutanje mo£¿e alegorijski interpretirati kao sumnja, a gubitak puta kao potpuna ili djelomi£¿na negacija te vjere. Moglo bi se re£¿i da te tri koncepcije puta i putovanja alegorijski oslikavaju odnos prema revoluciji. Prva izra£¿ava spoznajni optimizam, druga skepsu, a tre£¿a iznevjerene ideale i katastrofizam. Prvo je karakteristi£¿no za ranu fazu komunizma (plemenski kolektivizam), drugo za polemi£¿ku (kriti£¿ki kolektivizam), a tre£¿e za dekadentnu (individualizam). Propitat £¿u razvojni tijek metafore putovanja u romanima s ratnom tematikom, od £¿vrstog ostvarenja te ideje preko lutanja sve do bespu£¿a i gubitka puta, da bih pokazao kako se to poklapa s politi£¿kim propitivanjima komunisti£¿kih dogmi
%K predod£¿be rata
%K komunisti£¿ka ideologija
%K metafora
%K alegorija
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=294576