%0 Journal Article
%T Nauk o korespondenciji mikrokozmosa i makrokozmosa u hrvatskih filozofa
%A Bani£¿-Pajni£¿
%A Erna
%J -
%D 2018
%X Sa£¿etak U povijesti zapadnja£¿ke filozofije svijest o korelaciji £¿ovjeka i svijeta kao predmeta ljudskog promi£¿ljanja prisutna je od samih njenih za£¿etaka, a manifestirala se u mnogo razli£¿itih vidova. Jedan je od njih nauk o korespondenciji mikrokozmosa i makrokozmosa, prisutan u gr£¿kim filozofskim £¿kolama i prije Platona. Nalazimo ga potom sna£¿no zastupljenog napose u srednjovjekovnih i renesansnih filozofa, i to posebice u filozofa novoplatoni£¿ke struje mi£¿ljenja me£¿u kojima je i nekolicina hrvatskih filozofa navedenih razdoblja. U tekstu su kriti£¿ki obra£¿eni stavovi Hermana Dalmatina, Federika Grisogona, Frane Petri£¿a, Giulia Camilla Delminija, Pavla Skali£¿a i Mihe Monaldija vezani uz nauk o korespondenciji malog i velikog svijeta. Analiza njihovih stavova pokazuje da svaki od autora nagla£¿ava neki drugi aspekt samoga nauka koji se svi u kona£¿nici mogu svesti na nekoliko temeljnih oblika. Tako odnos £¿ovjeka i svijeta odre£¿en kao podudaranje biva tematiziran u rasponu od isticanja analogije u smislu sli£¿nosti gornjeg i donjeg svijeta, tvrdnje prema kojoj su isti gradivni elementi obaju svjetova, tvrdnje prema kojoj je mali svijet (pod £¿ime se naj£¿e£¿£¿e misli na £¿ovjeka) slika ili odraz velikog svijeta, do teze da se mali i veliki svijet pro£¿imaju te da se u £¿ovjeku sa£¿ima sveukupnost, s tim da je napose upozoreno na neke aspekte toga nauka koji su nagla£¿eni u onih filozofa u kojih je sna£¿nije prisutan kr£¿£¿anski svjetonazor i prema kojima se £¿ovjek dr£¿i vrhuncem Bo£¿jeg stvaranja. Iz pregleda svih iskaza o navedenom nauku jasno proizlazi da je njegova temeljna poruka ona o bliskosti, srodstvu malog i velikog svijeta, s tim da je svagda naglasak prije svega na implikacijama nauka o korespondenciji vezanima uz £¿ovjeka kao mali svijet. Prema tom nauku spomenuta srodnost zna£¿i da £¿ovjeku svijet u kojem se zatje£¿e nije ne£¿to tu£¿e, strano, od njega posve razli£¿ito i njemu posve nepoznato, £¿to ga uvjetuje neumitno£¿£¿u svojih zakonitosti, zna£¿i da svijet nije tek ne£¿to £¿ovjeku pred-metnuto u smislu objekta prou£¿avanja, ve£¿ predstavlja ono £¿u £¿emu£¿ je £¿ovjek svagda ve£¿ £¿doma£¿ budu£¿i da je dio toga svijeta koji je na neki na£¿in njegovo ¡®veliko¡¯ tijelo i njegova ¡®velika¡¯ du£¿a. Temeljna je poruka toga nauka to da je svijet otvoren £¿ovjekovoj spoznaji onoliko koliko je u spoznaji £¿ovjek otvoren samome sebi
%K mikrokozmos
%K makrokozmos
%K korespondencija
%K analogija
%K hrvatski filozofi
%K Herman Dalmatin
%K Federik Grisogon
%K Frane Petri£¿
%K Giulio Camillo Delminio
%K Pavao Skali£¿
%K Miho Monaldi
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=322921